Dijete i likovno stvaralaštvo
Dijete uči čineći samostalno istražujući svijet oko sebe. U svoje ekspresivne i druge aktivnosti dijete na izraziti način unosi svoje osjećaje, ushićenje, oduševljenje, čuđenje i radost.
Svijet dječjeg likovnog stvaralaštva je neočekivanog i nepredvidivog karaktera. U provođenju likovnih aktivnosti s djecom nema mjesta pravilima, zakonitostima i kritikama, jer se njima gasi sloboda, samopouzdanje, kreativnost i radoznalost.
Dječja igra i dječje likovno stvaralaštvo u mnogim segmentima međusobno su povezani i u uzajamnom su odnosu. Dijete likovno stvaralaštvo smatra jednim oblikom svoje igre. Oboje imaju osnovnu svrhu upoznavanja svijeta i vlastite osobnosti a tako se ostvaruju pozitivne promjene u svim područjima dječjeg razvoja - osobne kompetencije, samopouzdanje, pozitivna slika o sebi, uspješnija socijalizacija.
Dijetetovu likovnost i kreativnost potičemo tako da nudimo različite poticaje, materijale i sredstva te omogućimo slobodu istraživanja. Time šaljemo poruku da nije bitan konačan rezultat, već sam proces istraživanja, izražavanja i stvaranja.
Dijete kroz igru riješava likovne problemske situacije: miješa boje, stvara različite volumene, otiskuje, gradi zdanja....
Likovne aktivnosti potiču fokusiranje, odnosno, usmjeravanje pažnje, pa učestalo bavljenje likovnošću djeluje na bolju koncentraciju i u drugim aktivnostima. Likovne aktivnosti potiču opuštanje cijelog organizma i lučenje hormona sreće, što rezultira kvalitetnijim življenjem. Upotreba različitih materijala, rješavanje problema koje donosi likovni proces, eksperimentiranje i traženje novih spoznaja pridonosi razvoju divergentnog mišljenja, a samim time i kreativnosti.
Likovnom radoznalošću potiče se likovno stvaralaštvo, razvija vizualna percepcija, mašta, estetski senzibilitet, motorička osjetljivost...
U kvalitetnom procesu umjetničkog stvaralaštva dijete otkriva sebe i svoje potencijale, ono uči i stvara odnosno stvarajući uči, stječući tako naviku koja će mu tijekom života biti najbolji saveznik.